Zašto je prekinuta praksa ordiniranja ginekologa u Zdravstvenoj stanici Maoča? Istaknuto
Zastupnik u Skupštini Brčko distrikta BiH Mehmedalija Karamujić( Stranka za Bosnu i Hercegovinu), postavio je poslaničko pitanje u vezi Zdravstvene stanice Maoča koja je u sklopu Doma zdravlja JZUZdravstvenog centar Brčko sa pripadajučim stanicama: ZS Brčko, Brezik, Bijela i Maoča.
Zastupnik se interesovao: Zašto je prekinuta praksa ordiniranja ginekologa u Zdravstvenoj stanici Maoča?
Osim toga, zastupnik je i pitao: Da li je dovoljan broj ljekara i mediciskog osoblja zaposlen u Zdravstvenom centru Maoča? Ako nije kada će to biti ispravljeno, a sve s ciljem kako bi se moglo odgovoriti na potrebe pacijeanta koji gravitiraju pomenutim Centrom? Zbog čega ambulanta u Rašljanima ne radi kako je i planirano svaku srijedu?
Također, postavio je i pitanje: Da li JZU Brčko postoji tumač znakovnog jezika kako bi se gluhonijemim osobama omogućilo nesmetan ljekarski pregled?
Na osnovu zakona o zdravstvenoj zaštiti Brčko distrikta BIH dio o pravima pacijenata kaže:
(Pravo pacijenta na informaciju i drugo mišljenje)
(1) Pacijent ima pravo na informaciju u vezi sa svojim zdravljem.
(2) Pacijent ima pravo od nadležnog zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika koji ga liječi, tražiti informaciju koja mu je potrebna da bi donio odluku u vezi s predloženim medicinskim tretmanom.
(3) Informacija obuhvata:
a) dijagnozu i prognozu bolesti, kratak opis, cilj i korist od predloženog medicinskog tretmana, vrijeme trajanja i moguće posljedice preduzimanja, odnosno nepreduzimanja predloženog medicinskog tretmana;
b) vrstu i vjerovatnoću mogućih rizika, bolne i druge privremene ili trajne posljedice;
c) druge metode liječenja;
d) moguće promjene pacijentovog stanja poslije preduzimanja predloženog medicinskog tretmana, kao i moguće nužne promjene u načinu života pacijenta i
e) dejstvo lijekova i moguće neželjene posljedice tog dejstva.
(4) Informaciju iz stava 1 ovog člana nadležni zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik je obavezan dati pacijentu i bez njegovog traženja.
(5) Informaciju daje nadležni zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik usmeno i na način koji je razumljiv pacijentu, vodeći računa o njegovoj starosti, obrazovanju i emocionalnom stanju.
(6) Ako pacijent ne poznaje jezike koji su u službenoj upotrebi u Distriktu, zdravstvena ustanova, odnosno privatna praksa mu može osigurati prevodioca, a ako je pacijent gluhonijem, može osigurati tumača.
(7) Pacijent se može odreći svog prava na informaciju, osim informacije da je predloženi medicinski tretman potreban i da nije bez znatnog rizika, odnosno da je nepreduzimanje medicinskog tretmana rizično.
(8) Izuzetno, nadležni zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik može prećutati dijagnozu, tok predloženog medicinskog tretmana i njegove rizike ili informaciju o tome umanjiti, ako postoji ozbiljna opasnost da će informisanjem znatno naškoditi zdravlju pacijenta, u kom slučaju informacija se daje članu porodice pacijenta.
(9) U medicinsku dokumentaciju nadležni zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik unosi podatak da je pacijentu, odnosno članu porodice dao informaciju o podacima iz stava 3 ovog člana.
(10) Pacijent ima pravo uvida u troškove liječenja.
(11) Pacijent ima pravo na informisanje o rezultatima naučnih istraživanja i tehnoloških inovacija.
(12) Pacijent, u vezi sa svojim zdravstvenim stanjem, ima pravo na mišljenje drugog zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika, ukoliko postoji sumnja u istinitost dobijene informacije.
(13) Pacijent je dužan nadoknaditi troškove proizašle davanjem drugog mišljenja iz stava 12 ovog člana ukoliko se podudara s prvim mišljenjem.