Sabina Đapo, profesorica koja je dala 110% sebe i čija djela mnogi pamte
- Objavljeno u Brcko
Centar Step by step upravlja Zajednicom inovativnih nastavnika/ca kao mjestom gdje se susreću ljudi, razmjenjuju ideje nedavno je objavio tekst sljedećeg sadržaja :
,,Bilo da ste učenik, roditelj, prosvjetni radnik ili samo neko ko vjeruje u dobro obrazovanje, podijelite sa nama svoje priče o onim nastavnicima koji su dali 110 % sebe. Samo želimo zahvaliti hiljadama onih koji izuzetno doprinose obrazovanju. Ti si nam važan i mnogi od nas vide tvoj trud i posvećenost!“ glasio je tekst objavljen od strane centra Step by step iz Sarajeva, koja se bavi upravljanjem zajednicom inovativnih nastavnika.
Danas je na njihovoj stranici objavljena dostavljena priča, o nastavnicima čija djela mnogi pamte, a koju prenosimo u cjelosti:
Vidjevši naslov, počela sam da zamišljam ko je to ko bi mogao da zavrijedi ovu titulu, i razmišljajući, pored nekolicine ljudi koji su mi pali na um, daleko ispred svih je bila profesorica Sabina Đapo, sada već penzionisani nastavni radnik JU Gimnazije ,,Vaso Pelagić“ Brčko.
Naime, ono čim je ona fascinirala nije bila buka. Nije bila predstava. Nije bio publicitet. Bila je podržavajuća. Nije marila koliko će nakon svojih časova ostati s učenicima da uradi nešto za njih i za školu, uljepšaju kabinet biologije, oduzme od svog slobodnog vremena i vremena od svoje porodice da bi drugima pomogla, utkala svoje znanje i iskustvo, a sve kroz svoju blagu narav, sa puno podrške i dosta ljubavi. Učenici su je tražili i na odmorima, i nikad nije prigovorila to što je to vrijeme predviđeno za pauzu, nego je stojala na raspolaganju svim svojim bićem, a sve za dobrobit učenika.
Nije kolegica Sabina samo bila podrška učenicima. Pomagala je ona i kolegama kojih je zadesila nevolja (poplave i druge nevolje) ne štedeći i odvajajući od sebe. Kada bismo obilježavali neki vjerski praznik, običaj je bio da počastimo kolege drugih konfesija naručujući poslastice. Ona je pored toga, ranom zorom ustajala kako bi za svoje kolege pripremila nešto iz svoje kuhinje, sve to noseći pješke do posla, svesrdno i bez prigovora. Nikad se nije žalila, i nikad nije prigovarala da joj je nešto teško, iako je bilo momenata koji i nisu bili laki, i za nju i za sve ostale kolege. Kada bismo utvrdili da je nekom potrebna pomoć, bila je prva koja je stojala na raspolaganju cijelim svojim bićem da se pomogne i ukaže pomoć i saosjećajnost.
Ovo je ukratko šta se može reći za našu kolegicu, ali je važno da se kaže i napomene da ne smijemo zaboravljati ovakve članove društvene zajednice, koji su prije svega veliki ljudi, a nakon toga i stručnjaci u svojoj oblasti, altruisti, humanisti i vrsni pedagozi.
Kolegica: Edina Osmić-Šadić