Sreća pa ga znamo i imamo, on je položio ljudski ispit, a ostali? ^Istaknuto

Danas je 14.05 2023.g, dana 07.05 2023 desila se nesreća na rijeci Savi ,kada se prilikom spuštanja brodice u Savu utopio nas sugrađanin Almir Kolić.
Ovim putem prije svega želim da izjavim iskreno saučešće porodici Kolić, njihovom voljenom Almiru neka dragi Bog podari vječni mir.
Izvinjavam vam se naši pošteni, časni i vrijedni Kolići i molim da mi oprostite što vas na ovaj način uznemiravam u vošoj tuzi i bolu.
Tekst koji će slijediti nije niti ima svrhu da vama lično stvori bilo kakvo opterećenje u moralnom ili bilo kakvom drugom smislu.
Tog nesretnog dana oko 9:30h pozvao me je Tulija Micic i saopštio mi da je dobio poziv od Civilne zaštite i saopštio da je došlo do utapanja na Savi kod mosta Brčko - Gunja,te da su ga pozvali da učestvuje u potrazi. Također mi je saopstio da njegov sin Nikolas Micic trenutno nije u gradu i da ako mogu odem da vidim da li treba bilo kakva pomoć u potrazi. Razmislio sam par minuta i shvatio da trenutno pored Nikolasa jedino ja imam ronilačku opremu i mogućnost da zaronim u Savu.
Otišao sam na lice mjesta i došao do Mirse sefa Civilne zastite i ponudio pomoć da ako je potrebno dođem sa opremom i zaronim, na sta mi je Mirso rekao da dođem.
Otisao sam kući da popakujem svoju ličnu ronilačku opremu(koju nisam dobio bilo kakvim grantovima ili donacijama,već sopstvenim sredstvima), te se uputio na Savu ,tj na privatni splav ,stavio boce da se pune i sa splavom otišao do pristaništa u luci Brcko. Pješe sam otišao na lice mjesta kako bi dobio dozvolu da učestvujem u potrazi,prilikom dolaska obratio sam se policiji kako bi dobio odobrenje da se priključim spasilačkim ekipama Policije ,Civilne zaštite i Gorske službe spašavanja koje su bile na terenu, te pretraživale površinski,vizuelno iz čamaca obalu rijeke Save. Policajac kojeg poznajem pozvao je osobu koja je trebala da mi da odobrenje za ukljucenje u potragu ,ta osoba se zvala Mato ( vjerovatno dežurni javni tužilac ,ili inspektor nisam siguran). Gosp. Mato mi je rekao da mogu da se ukljucim u potragu na sopstvenu odgovornost ,što sam prihvatio. Zahvaljujem mu se ovim putem jer mi je dao sve potrebne informacije oko toga kako je došlo do nesreće i gdje je zadnji put naš sugrađanin bio viđen.
Pogledao sam mjesto nesreće i vidio da je do nesreće doslo na mjestu na kome je napravljena rampa za spustanje brodica i čamaca. Sama rampa je napravljena direktno ispod mosta , a u njenom produžetku sa obje strane je potporni zid visine preko 3m, vodostaj je bio takav da je poplavljen i potporni zid i rampa, a preko puta rampe se nalazi potporbi stub mosta, što je stvorilo idelne uslove da strujanje vode bude mnogo jače nego obično. Poslednjih dana proganja me misao dali su sama rampa i potporni zid bili izgrađeni po propisima i jeli trebalo da tu budu neke table kako ,kada,na koji način i pod čijim se nadzorom vrsi spuštanje brodica i čamaca, ili je tu zabranjeno spustanje brodica(za sta opet nema nikakvog znaka).
Vidim da su mediji objavili poslednjih par dana da se pravi nova bezbjednija rampa( pa evo sugestije da se možda o ovim stvarima povede računa,ako već nije). Razmišljam kako je Brcko grad za oko 500 plovila na Savi, te kako slični gradovi po EU imaju tacno propisana mjesta za ovakve aktivnosti i nadležne za to. Takođe sam razmišljao kako Brcko ima luku i kako bi ta ista luka mogla biti subvencirana od strane grada da spušta plovila u vodu, što su za naš grad zaista minimalna sredstva. Satram da bi sve ovo bilo jedno odgovorno ponašanje prema rijeci i ljudima koji borave na njoj.
Nastavimo dalje , kada sam dobio odobrenje da na sopstveni rizik krenem u potragu(dakle ovde se ne radi o bilo kakvom udruženju nego o pojedincu koji je preuzeo odgovornost za sopstveni život) pozvao sam brata Njegoš Đurić ,da mi se pridruži. Napomenuo bi da obojica imamo položene,završene i vazeće licence za spasioce na otvorenim vodama,preplivali samo na Savi sve ,od Orašja do Brčkog 33km, preplivavali Savu u najvećem vodostaju i najnižim temp vode, dakle iskusni i sigurni u ono sto radimo.
Postavili smo splav na poziciju koja se nalazi uzvodno od mjesta gdje je zadnji put na površini viđen naš dragi Almir. Ovim putem se zahvaljujem svim službama koje su bile na licu mjesta,jer su odma došli do nas i nesebicno ponudili bilo kakvu pomoć. Dobili smo informaciju od Civilne zastite da
treba da stigne sonar kako bi locirali tijelo utopljenog Almira,posto sonar nije bio zadovoljavajućeg kvaliteta i nije mogao da na adekvatan način mapira dno rijeke odlučio sam da zaronim u Savu. U tom trenutku nam se priključuje Tulija i njegov sin Vićo sa njihovim plovilom, te vrsimo dogovore oko samog pristupa potrazi. Tulija i Vićo odlaze sa camcem , ja oblačim ronilačku opremu ,pravim dva plana ronjenja i na splavu ostavljam brata da prati moje kretanje pod vodom. Prvi plan je bio da od tog mjesta preronim dno rijeke od obale prema sredini jedno 30 m idući kretnjama u cik- cak,drugi plan je bio da kad to zavrsim dodem na mjesto utapanja i pistim da me vodena struja nosi po dnu rijeke. Krećemo sa prvim planom i ja zaranjam u vodu noseći sa sobom konopac kojim bi u slučaju pronalaska tijela obezbijedio tijelo i izvukao na povrsinu vode. Osjećam momentalno da je voda prejaka ,a vidljivost 20 cm, vadim nož i pokusavam da se zadržim kako me Sava ne bi odnijela, zamislite totalni mrak u vodi i samo 20 cm vidljivosti na dnu rijeke, sa opremom koja je teska oko 50kg. Nakon prvog izbacivanja ka sredini Save vraćam se na obalu i od brata trazim još jedan nož kako bi sa dva noža njihovim ubadanjem u dno mogao da se oduprem strujanju, tom prilikom mu govorim da mi kada sa povrsine vidi da sam došao do mjesta na kome sam bio uputi zvucni signal udaranjem željeza od splav kako bi se vrati nazad.Ponovo se izbacujem 30m po dnu ,ne čujem signale koje je upućivao zbog jacine struje, ali ojećam da dolazim do matice vode i vraćam se ka obali. Tada na obali obavještavam Tuliju da me prati po balonima na povrsini koje ispuštam disajući pod vodom i kada vidi da sam izronio a da nisam dosao do obale ,znak je da mi priđe da sam pronasao tijelo Almira. Odlazim ponovo prema sredini vode i po povratku poznavajući taj teren pod vodom pustam da me voda lagano nosi po dnu opet pridrzavajući se nozevima za dno, udaram u kladu pod vodom i pipanjem se spustam ispod nje ,na dnu klade na dubini od 6m pronalazim tijelo utopljenog Almira i tu se zaustavljam,jedan noz vraćam a drugi drzim duboko zabijen u dno, uzimam konop i već mutim vodu boreći se te gubim vidljivost ,ostajem u mraku. Pipanjem prepoznajem nogu utopljenika i uzimam konop kako bi ga zavezao , u tom momentu popustam noz on mi ispada i voda počinje da nas nosi. U mraku vežem tijelo i izranjam na povrsinu vukući ga za sobom, dozivam Tuliju on dolazi predajem mu konop,on preuzima tijelo i ja izlazim na obalu. Odlazim na splav raspremam se ,u tom trenutku mi prilazi Mirso i zahvaljuje ,kao i Hajro koji sa suzama u očima želi da mi se zahvali i zagrli me. Nedugo zatim odlazimo kući.
U pojedinim medijima čitam kako sam ili pripanik službe ili nekog kluba ,a u ovom slučaju samo sam bio sopsoban pojedinac, savjestan građanin i čovjek.
Poslije toga razmisljam kako sam prije dvije godine razgovarao sa jednim predstavnikom vlasti o mom zapošljenju kao ronioca, za šta mi je odgovoreno da Brčko nema potrebe za tim, nije bilo potrebe da se zaposli neko kao ronioc ili spasioc,nije bilo potrebe da se napravi ugovor o djelu , nije bilo potrebe da se na bilo kakav način postigne sporazum sa pojedincom i na kraju nije bilo potrebe da bilo ko od vas gospodo kaže HVALA.
U protekle dvije godine desila su se ukupno četiri utapanja u Brckom pojedinci su uvijek bili tu , makar da pomognu službama koje su dolazile iz Banjaluke u lociranju tijela sonarom i svaki put precizno i tacno. Almir je pronađen na mjestu koje je 100m iznad gdje je utvrđeno da je došlo do još jednog utapanja a tijelo nije pronađeno. Pitam se dali bi tako bilo da je Brcko imalo svoju obučenu spasilacku i ronilacku ekipu i da njie čekalo na dolazak jedinica iz Banjaluke.
Ovo pišem i objavljujem sa samo jednim ciljem ,a to je da apelujem na nadležne da Brčko kao najveći grad na Savi i u državi,sa oko 500 plovila treba da ima svoju obučenu i uvežbanu spasilačku i ronilačku službu,koja će imati minimum dva ronioca ,dva spasioca i jednog skipera opremljenog savremenim sonarom. Neka to bude bilo ko , ko bi bio nastanjen u Brckom ,ali oni moraju imati vježbe na Savi i redovne aktivnosti ,ovo je samo moj aplel. Najviše bi volio kada se nikom vise nikada na Savi ne bi desila tragedija i nesreća da Bog dragi da da bude tako, ali mi živimo gospodo na velikoj rijeci ona nam je tu ispred nas.
Neka dragi Bog podari našem Almiru vječni mir, a vama naši Kolići snagu da podnesete bol koja vas je zadesila, još jednom vam se izvinjavam na stresu koji ste dozivili ovom mojom obajvom i molim vas da mi oprostite na detaljima koje sam u ovom obraćanju saopstio.
Ovo je bio jedini način i sredstvo da reagujem i upozorim na propuste koje eventualno ima naš grad.
Moja savjest za budućnost je ovim čista ,srce na mjesu a duša mirna
AMIN❤