Đurović: Ožalošćena porodica na neki način pripada svima nama ^Istaknuto

Damjanac je govoreći o tome zašto je izabrao ovu predstavu u selekciju, kazao je da je okosnica njegove selekcije bio klasični tekst, pa tako i kod predstave „Ožalošćena porodica“, s tim da je ovdje zanimljivost da je tekst pročitan iz vizure hrvatskih autora.

Pored toga, dodao je, da je tu i rediteljski postupak čitanja ovog teksta koji je na ivici spektakla, koji ima vrlo efektna scenografska rješenja, te Hrvoja Kečkeša u glavnoj ulozi sa ostatkom ansambla koji ga prate u stopu.

Podsjetio je i na činjenicu da je Satiričko kazalište „Kerempuh“ prošlogodišnji laureat Susreta i da brčanska javnost jako voli predstave, tako kad god imaju predstavu koja zavređuje njihovu pažnju selektora budu i dio Susreta.

„Pored Dušana Kovačevića je neki segment ove selekcije koji ide u koš komedije. Imali smo i jednu crnu komediju i mislim da je ovako uspostavljena jedna ravnoteža u selekciji“, dodao je Damjanac.

Prema riječima prof. Božidara Đurovića, Nušić je napisao dosta djela i gotovo da nema niti jednog njegovog djela koje danas nije aktuelno.

„Nama su najpoznatiji njegovi komadi „Gospođa ministarka“ i „Sumnjivo lice“, međutim, čini mi se da „Ožalošćena porodica“ na neki način najviše pripada svima nama. Gledajući sinoć predstavu jednim okom sam plakao, a drugim se smejao. To je taj najbolji domet u čitanju Nušićevih komada. Nušića je smrt posebno zanimala. Ja u ovoj predstavi, gde su svi likovi ustvari po mom osećanju jedan lik, videli smo jedan hor ljudi čije karakterne osobine nisu do kraja diferencirane zato što imaju samo jedan cilj i na sceni iu životu, a to je kako doći do nasledstva ili do nekog novca. A danas mi živimo u svetu koji nikada do sada nije toliko zainteresovan za materijalni interes dok je duhovni interes postao privilegija samo onih ljudi koji imaju svest o smrtnosti, odnosno o tome da sve materijalno što steknu neće odneti na onaj svet“, rekao je Đurović. .

Posebno ističe kolektivnu igru ​​i rad reditelja sa glumcima koji je bio zanimljiv i predan, fantastičan scenski govor, kao i zanimljiva scenografska rješenja, dok su, kako je naglasio, posebno zanimljiv segment predstave intervencije u dopisivanju teksta Nušića.

Selektor Damjanac je pojasnio da je izabrao čak tri predstave jedne rediteljke Ivane Plazibate najviše zbog činjenica jer smatra da on nosi neki novi kod komunikacija sa javnošću.

„Potpuno mi je logično da neko prepozna i afirmiše rad mladog režisera. U sve tri predstave imali smo tri različita rediteljska koncepta. U sve tri predstave imamo porodicu kao centar zbivanja, prva je topla ljudska priča, dok u trećoj imamo pogled na porodicu u grijehu. Takođe sam smatrao da je SARTR napravio jedan repertoarski zaokret u pravom smjeru i činilo mi se da je jako važno da se to prepozna, kao i sazrijevanje i napredak mladog ansambla ovog pozorišta“, kazao je Damjanac.

Praveći presjek od početka ovogodišnjeg festivala do danas, dodao je da smatra da je prva večer predstavu SARTR-a „Moj sin samo malo sporije hoda“ publika zdušno prihvatila, a publika je za njega najvažniji kriterijum.

Drugu večer, gledali smo „Gospođicu“ Narodnog pozorišta RS-a Banja Luka, za koju smatra da je uspješan poduhvat, naglašavajući da pozorišna publika nema često priliku da gleda Andrića na sceni.

Laureat Mostarske liske, festivala komedije, je predstava „Tri dana ili uspon i pad gospodina B“ Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, izvedena treće večeri u Brčkom, a Damjanca isto kao i za ansambl SARTR-a je kod njih vidio poduhvat, sazrijevanje i jedan dobar repertoarski potez.

Četvrte večeri „55 kvadrata“ predstava Hrvatskog narodnog kazališta Split sa vrlo značajnim repertoarskim tretiranjem lokalne teme u pozorištu, a pete večeri „Ožalošćena porodica“ Gradskog satiričkog kazališta „Kerempuh“ Zagreb, još jedan klasik, predstava koja je svoje mjesto u ovoj selekciji našla sasvim prirodno.

„Spletom okolnosti se ovakav raspored čini i čini mi se da festival raste i da ćemo do kraja vidjeti još mnogo zanimljivih stvari“, naglasio je selektor Susreta Goran Damjanac.

Piše: Sanita Jerković Ibrahimović

Foto:  Dragan Deanović