24 godine bez pravde: Slučaj brutalnog ubistva Suzane Simikić i dalje bez odgovora Istaknuto
Prošle su 24 godine od jednog od najpotresnijih zločina na području Brčkog, ubistva 15-godišnje Suzane Simikić.
Teški su majski dani za porodicu Simikić iz Brčkog. Tog kobnog devetog maja 2001. godine 15- godišnja Suzana Simikić je otišla u školu i više se živa nije vratila kući.
Dvadeset četiri godine kasnije njen ubica je i dalje na slobodi.
Dvadeset četiri godine traje tišina bez odgovora, a porodica još čeka istinu i pravdu.
– Ja sam, mogu da kažem prvih dana to je trebalo odmah da se otkrije ko je i šta je. Ali nakon 24 godine, ja ne znam. I ja se pitam ko je to mogao da uradi. Da tako mirno dijete ubije. A da li će se otkriti ni sam ne zna, kaže Jovo Simikić, otac ubijene djevojčice.
Suzana je poslednji put viđena kada je, po povratku iz škole, izašla iz autobusa i krenula kući. Nedugo zatim, sa brojnim povredama, njeno tijelo je pronađeno u blizini porodične kuće. Istraga je potvrdila da se radi o svirepom ubistvu.
– Čim dijete nije došlo iz škole, meni je jasno bilo sve. Ja nikom kriv nisam bio. Nisam se ni sa kim ni svađao. Ja sam bio takav ako neće neko sa mnom, neće – doviđenja. Nema svađe. Nema tuče, kaže Jovo.
U istrazi je obavljeno više stotina razgovora, izvršene su brojne analize i ekspertize, čak i uz pomoć inostranih institucija. Raspisana je i novčana nagrada u iznosu od 50 000 maraka za informaciju koja bi dovela do izvršioca, ali krivac još nije pronađen.
– Mi smo najviše postigli sa veštačenjima DNK, tako da bih mogao reći da smo se primakli blizu izvršiocu krivičnog djela, ali na žalost nismo ga još otkrili. Postoje, da tako kažem, različite teorije od eksperata koji su radili na ovom predmetu. Neki su pretpostavljali da bi se moglo raditi i o dva izvršioca, ali nas način izvršenja nije doveo do izvršioca, kaže Radmilo Ivanović – v.d. glavnog tužioca Tužilaštva Brčko distrikta.
Ako ne bude zemaljske, Suzani otac vjeruje da će ubicu dočekati Božija pravda.
– Nek Bog odluči ko je uradio ja sam tako zamislio. Ja oprostiti neću nikada. A ta kuća biće pusta ko god je to uradio. I taj ko je uradio, neće dobro proći sa Božije strane, kaže Jovo.
Suzanino ubistvo nije izdržala njena majka Sara, koja je devet godina kasnije, u maju 2010, tragično okončala svoj život. Njeno srce nije moglo podnijeti nepravdu i tišinu. Suzanin otac poručuje dvadeset četiri godine ćutanja ne smiju postati zaborav. Njihova Suzana zaslužuje pravdu, a oni istinu i odgovor na pitanje: Ko je ubio njihovo dijete?